Dino i pobuna pospanih zubića

U jednoj tihoj, zvjezdanoj noći, dječak Kenan je sjedio na svom mekanom tepihu i slagao kocke. Iznenada, iza šarenog ormara, začulo se jedno tiho, šuškavo: tup-tup-tup. Kenan je provirio i ugledao malog, zelenog dinosaura s dugim repom i krupnim očima. Zvao se Dino.

Dino je bio simpatičan, ali pomalo tvrdoglav dinosaurčić. Prekrižio je svoje malene ruke na stomaku i mrštio se.

"Šta radiš ovdje tako kasno, Dino?" upita Kenan tiho, da ne probudi kuću.

Dino uzdahnu: "Sakrio sam se! Mama me poslala na spavanje, ali ja sam donio veliku, ogromnu odluku: ja više nikada neću prati zube! Četkica je dosadna, a pasta od jagode previše pjeni!"

Kenan se nasmiješi, "Ali Dino, zubi vole biti čisti i mirišljavi."

"Ne, ne i ne!" odmahnu Dino glavom tako snažno da su mu se uši zatresle. "Moji zubi su dinosaurusski i jaki, njima ne treba kupanje!"

Dino se popeo na mekani jastuk pored Kenana i ušuškao se u dekicu. No, čim je zatvorio oči i soba utihnula, začuo se neobičan, piskav glasić. Dolazio je pravo iz... Dinovih usta!

"Pssst! Hej, gore na spratu, čujete li me?" šaputao je glas.

Dino je otvorio jedno oko, a Kenan se nagnuo bliže. "Dino... tvoji zubi pričaju!"

Iz Dinovih usta javio se prednji zub, mali i oštar sjekutić, koji je izgledao kao da nosi majušnu kapu za spavanje. "Objavljujemo ŠTRAJK!" povikao je sjekutić. "Ako nema pjene od jagode, mi odbijamo da žvaćemo fine zelene listiće i sočne kruške sutra ujutro!"

"Tako je!" zacvilio je jedan kutnjak s lijeve strane. "Mi se osjećamo ljepljivo od popodnevnog keksa! Želimo našu večernju pjenušavu kupku!"

Dino je zbunjeno zatreptao: "A-ali... vi ste moji zubi! Zar vi ne volite biti slobodni i neoprani?"

Zubići su se složno nasmijali, proizvodeći zvuk poput malih praporaca: cin-cin-cin!

"Kakva sloboda bez mjehurića?" reče sjekutić važno. "Zubi koji ne idu na kupanje postanu mrzovoljni, a mrzovoljni zubi samo zeeeevaju cijeli dan! Pogledaj nas, ne možemo zaspati jer nismo ušuškani u čistoću!"

Kenan se tiho nasmijao i donio plavu četkicu i tubu paste koja je mirisala na najslađe šumske jagode. "Šta kažeš, Dino? Hoćemo li im prirediti veliku pjenušavu zabavu prije spavanja?"

Dino je pogledao Kenana, pa svoje nestrpljive zubiće koji su cupkali u mjestu. "Pa dobro..." reče Dino s osmijehom, "ako je to zabava s mjehurićima, onda može!"

Otišli su na prstima do kupatila. Kenan je stavio samo jednu malu tačkicu paste na četkicu. Četkica je krenula: šuš-šuš-šuš, gore-dolje, lijevo-desno! Mjehurići od jagode napravili su pravu malu pjenušavu kapu preko svakog zubića.

U tom trenutku dogodila se prava mala čarolija — ZUBIĆI SU ZAPJEVALI! "Oooo, kako je ovo svježe! Kako divno miriše! HVALA TI, DINO!" zasjali su jače od noćnih zvijezda na prozoru.

Dino je isprao usta toplom vodom i pogledao se u ogledalo. Njegov osmijeh je blistao, čist, bijel i savršeno sjajan. "Vau," prošaputa Dino ponosno, "moji zubi su sada najsretniji na svijetu."

Vratili su se u sobu na meke jastuke. Štrajk je bio završen, a zubići su bili mirni, siti pjene i spremni za najljepše snove.

Kenan je pokrio malog dinosaura toplom, plavom dekicom. Noć je bila mirna, a vani je tihi vjetrić njihao krošnje drveća, stvarajući umirujući šum: šhhhh... šhhhh...

"Jeste li sada sretni, zubići?" upita Dino tiho.

Iz njegovih usta začulo se samo jedno pospano, zadovoljno: "Laku noć, Dino... laku noć..."

Dino je naslonio glavu na jastuk, osjećajući ugodnu svježinu i toplinu. Kenan je zatvorio svoju slikovnicu i ugasio malu noćnu lampu.

Soba je utonula u meki mrak, obasjana samo blagim sjajem mjeseca.

Dino je mirno disao, zubići su tiho spavali, a Kenan je polako otplovio... u najslađe, tople snove...