Mali noćni pekari i leteći keksi

Noć je bila mekana i tiha poput baršunastog jastuka. Cijela je kuća mirno spavala, a srebrna mjesečina crtala je dugačke pruge po podu Sarine sobe. Sara se ušuškala pod topli poplun, spremna zatvoriti oči, kad odjednom... Cing-cing. Pa onda tiho: šuš-šuš-šuš.

Kakav je to neobičan zvuk? Dolazio je ravno iz kuhinje.

Sara je tiho, na prstićima, izašla iz kreveta. Pod je bio hladnjikav, ali njezina je znatiželja bila jača od zime. Došla je do kuhinjskih vrata i polako provirila.

Tamo, točno na donjoj polici kuhinjskog ormarića, svjetlucalo je stotinu sićušnih, zlatnih iskrica! Polica se pretvorila u pravu pravcatu, malu pekarnicu. Tri sićušna miša s bijelim kuharskim kapicama trčkarala su uokolo. Jedan je valjao tijesto malim drvenim štapićem, drugi je posipao šećer u prahu, a treći je nadgledao pećnicu napravljenu od stare limene kutijice za čaj.

Mirisalo je na toplu vaniliju, cimet i pečeni maslac. Cijela je kuhinja mirisala na najljepši san.

„Oh, oprostite...” šapnula je Sara, pazeći da ih ne preplaši.

Glavni miš, s brčićima posutim brašnom, okrenuo se i naklonio. „Dobro veče, Sara! Ja sam pekar Pero. Noćas pečemo posebne mjesečeve kekse, ali imamo malu... hm, malu nezgodu.”

„Kakvu nezgodu?” upitala je Sara prilazeći bliže.

Pero je uzdahnuo: „Dodao sam mrvicu previše mjesečevog praha u tijesto. Gledaj!”

Pero je otvorio vratašca limene pećnice. Iz nje su izletjeli rumeni, zlatni keksići u obliku polumjeseca. No, umjesto da ostanu na pladnju, oni su POLETJELI!

Jedan, dva, tri... pa deset, pa dvadeset keksića! Lebdjeli su zrakom poput malih, sjajnih balona, lagano se vrteći prema visokom kuhinjskom stropu.

„Jao, jao, jao!” pocviliše mali pomoćnici, hvatajući se za glave. „Ako odlete previsoko, nećemo ih moći dohvatiti, a ohladit će se gore u mraku!”

„Ne brinite,” nasmiješila se Sara toplo. „Smislit ćemo nešto zabavno i vratiti ih sve natrag.”

Sara je pogledala oko sebe. Trebalo im je nešto mekano i visoko. Pogled joj je pao na kuhinjsku policu. „Imam ideju!”

Uzela je veliku, meku pamučnu kuhinjsku krpu s uzorkom zvjezdica. „Vi držite krajeve s jedne strane, a ja ću s druge. Napravit ćemo oblak za hvatanje!”

„Hura! Na mjesta!” povikao je pekar Pero.

Sara je lagano njihala krpu ispod stropa, a miševi su s police veselo navodili: „Malo lijevo, Sara! Pazi, jedan leti prema lusteru!”

Keksići su lebdjeli poput pahuljica. Sara je puhnula: Ffffffff... Topli dah skrenuo je prvi keksić, i on se meko spustio ravno na platno. Puf!

Zatim je puhnula još jednom, pa još jednom. Miševi su skakutali i smijuljili se, pružajući svoje male šapice. Svaki put kad bi keksić sletio na krpu, ostavio bi za sobom mali oblačić mirisnog šećera.

Ostao je samo još jedan, najveći i najsjajniji mjesec-keks, koji se tvrdoglavo vrtio tik ispod stropa. Sara se protegnula na vršcima prstiju, visoko, najviše što je mogla, i... hop! UHVATILA GA JE!

„Uspjeli smo!” zacviljeli su miševi od sreće, plješćući malim šapicama.

Sara je pažljivo nagnula krpu i svi su se keksići, jedan po jedan, otkotrljali natrag na pladnjeve. Bili su savršeno poslagani, rumeni, mirisni i sada potpuno mirni. Više nisu lebdjeli, ali su i dalje nježno svijetlili u mraku kuhinje.

Pekar Pero se ponosno nasmiješio i pružio Sari jedan topli keksić na malenom ubrusu. „Hvala ti, draga Sara. Ovo je za tebe. Keksić s okusom najslađih snova.”

Sara je uzela keksić i odlomila mali komadić. Bio je nevjerojatno ukusan, hrskav izvana, a mekan iznutra, s okusom toplog mlijeka i meda.

„Hvala vam, mali pekari,” rekla je Sara, osjećajući kako joj kapci postaju ugodno teški.

Pekar Pero i njegovi pomoćnici počeli su tiho pospremati svoje posuđe. Limena se pećnica hladila, a zlatne iskrice na polici polako su se pretvarale u mirne, uspavane sjene.

Sara se na prstima vratila u svoju sobu i legla u meki krevet. Soba je bila mirna, a mjesečina ju je pokrila poput najnježnijeg pokrivača. U kuhinji je sve utihnulo, ostao je samo blagi, slatki miris cimeta koji je lebdio kroz zrak.

Sara je duboko udahnula, naslonila glavu na jastuk i zatvorila oči. Mali leteći keksići sada su mirno spavali, a s njima je, polako i sretno... utonula u san i Sara.