Kliko uči kako se spava

U Adinovoj sobi, baš pored prozora kroz koji je virio srebrni mjesec, stajao je jedan sasvim poseban izum. Bio je to robot napravljen od velikih kartonskih kutija, sjajne aluminijske folije i dva plastična čepa umjesto očiju. Adin ga je s ponosom nazvao — Kliko.

Kada je došlo vrijeme za spavanje, Adin se ušuškao pod svoj mekani, plavi jorgan. Svjetiljka je tiho svijetlila, a soba je mirisala na toplo mlijeko i vaniliju. No, baš kada su mu se vjeđe počele sklapati, začulo se tiho: bip-bip-klik.

Adin je provirio ispod jorgana i razrogačio oči!

Klikove kartonske ruke su se pomjerile, a plastični čepovi su veselo zatreperili. „Zdravo, Adin!“ zazujala je kutija veselim, metalnim glasom. „Sistem je... UKLJUČEN! Šta sada radimo? Možemo li skakati do plafona?“

Adin se tiho nasmijao, pazeći da ne probudi mamu i tatu. Prišao je svom novom prijatelju na prstima. „Ššš, Kliko! Noć je. Noću se ne skače, noću se spava.“

Kliko je nagnuo svoju kartonsku glavu na jednu stranu, pa na drugu, uz tiho škrip-škrip. „Spava? Šta je to... s-p-a-v-a-n-j-e? Ja nemam dugme za gašenje. Tražio sam ga svuda po stomaku, ali tu je samo nacrtani brojčanik!“

Adin se zamislio. Kliko je bio u pravu — zaboravio je nacrtati dugme za spavanje! Ali svaki dobar pronalazač zna kako riješiti problem. „Ne brini, Kliko,“ reče Adin s osmijehom. „Ja ću te naučiti pravoj, tajnoj robotskoj večernjoj rutini. Ona radi bolje od bilo kojeg dugmeta.“

„Priprema za punjenje baterija?“ upita robot, a lampice na njegovom kartonskom čelu veselo zasvijetliše. „Upravo to!“ reče Adin. „Prvi korak: brojanje svjetlucavih šarafa. Ljudi broje ovce, a roboti broje šarafe koji plutaju po zvjezdanom nebu.“

Adin je uzeo Klika za kartonsku ruku i doveo ga do prozora. „Gledaj u nebo i broj sa mnom,“ šapnuo je Adin. „Jedan sjajni, zlatni šaraf... dva srebrna šarafa sa zvjezdanim navojem... tri mala, tiha šarafića što mirno stoje među oblacima... četiri... pet...“

Klikove nožice od valovitog kartona polako su se opustile. Zujanje u njegovim kutijama postalo je malo tiše. „Osjećam... smanjenje brzine procesora,“ reče Kliko tiho. „Šta je sljedeći korak, kapetane Adin?“

„Drugi korak,“ reče Adin, „jeste slaganje unutrašnjih kablova. Moraš potpuno mirno stajati i zamisliti kako se sve tvoje žičice i kablići slažu u savršeno uredne, tople petlje.“

Adin je nježno poravnao komadiće vune koje je zalijepio na Klikova leđa. „Crveni kabal se odmara... plavi kabal ide na počinak... a zeleni kabal tiho drijema.“ Kliko je duboko udahnuo kartonskim prsima i stao sasvim mirno, kao da je najmekša igračka na svijetu.

„A sada,“ reče Adin, spremajući se za najvažniji dio, „dolazi GLAVNI robotski trik! Najveća tajna svih mašina u svemiru!“

Kliko je podigao obrve nacrtane flomasterom: „Koja?“

„Tri... čarobna... robotska ZIJEVANJA!“

Adin je otvorio usta, široko i polako: „Zzzzzzz-oooo-ummm...“ — napravio je zvuk poput pospanog motora. Kliko je odmah ponovio za njim, otvarajući svoja kartonska usta: „Zzzzz-bip... ooo-ummm...“

„Tako je,“ nasmiješi se Adin. „Idemo i drugo, još veće!“ Zajedno su zijevnuli, mekano i dugo: „Hhhhaaa-klik... zzzzz...“

Cijela soba kao da se napunila pospanom prašinom sa zvijezda. Zrak je bio miran, a noć topla i tiha.

„I sada... treće, najpospanije robotsko zijevanje na svijetu,“ reče Adin jedva čujno. „Oooo-aaahhh-bzzzz...“ — zijevnuo je Kliko, a njegove kartonske ruke same od sebe padoše uz tijelo. Čepovi-oči su se lagano spustili prema podu.

„Sistem... prelazi... u stanje... mirovanja,“ promrmljao je mali robot.

Adin ga je nježno pokrio malim, mekanim peškirom, pa se vratio u svoj krevet. Uvukao se pod pokrivač, osjećajući kako su mu kapci teški i topli.

Soba je utonula u najslađi noćni mir. Čulo se samo tiho kuckanje zidnog sata i ravnomjerno, toplo disanje.

„Laku noć, Kliko,“ prošaputa Adin, gledajući kako se mjesečina presijava na aluminijskoj foliji.

Iz kutije se začu samo još jedan, jedva čujni: „Bip... laku noć... Adin...“

Zvijezde su nastavile tiho sjati na nebu, a dječak i njegov mali kartonski robot zajedno su otplovili u najljepše snove...